subota, 25.10.2008.
stara i nova JA
|
I eto tako ja malo opet uletila u crnilo, sve me nešto pritišće. Guši me monotonija, očajna svakodnevnica, kolotečina, kućni poslovi, stalno titranje oko moja 2 ukućana i uz sve to bezvezna zdravstvena situacija i ovisnost o tuđoj dobroj volji. Vani je prekrasan sunčan dan, subota je, ali nikome se nigdi ne ide, svi imaju neke svoje probleme i planove ili im se apsolutno ništa ne radi, već glupe isprid tv-a. I tako klikćem po flickru i naletim na neku kreativnu žensku (http://aliciapaulson.com/) kojoj je cijeli stan uređen kao da je sad došla iz sarah key sličica, sve u bijelo-plavo-roza-lila tonovima, sunčano, cvjetićasto, veselo,... I sve mi nešto miriše na žensku koja živi sama (sve ženskasto i dečje, i ima mačku a nigdi niti jednog muškog detalja) ili je ženska nešto grozno prošla, pa joj tip sve pušta i živi u njenom svijetu. I onda prošetam po njenoj biografiji i ženska voli svašta nešto izrađivat (!) i pun joj je stan figurica i kiča(!) i voli kuhat(!) i jest(!) i gledat tv(!) i na tv-u gleda emisije o kuhanju i pri tom jede(!), i radila je u izdavačkoj firmi kao urednik (!) i voli petra pana(!) i miss marple(!) i ima dućan sa kreativnim izrađevinama (mmmmm) i kao šlag na svemu imala je tešku saobraćajku i nakon godinu dana prohodala(!) I sad mi sve nekako pada na svoje mjesto, kao kod tetrisa. Uzela sam hrpe raznobojnih papira i flomastere i radim razne popise sa naslovima *DOVRŠITI *NAPRAVITI *OSTVARITI *SREDITI* MEŠTRI*SMEĆE *KONTAKTI I znam šta će reć svi skeptici koji me poznaju - Pa zaboga stalno radiš neke popise, cijeli zid u sobi ih je pun, a vrlo malo od toga ostvariš!!!!!!! Ne znam zašto, ali sad je sve malo drugačije i nekako mi se izoštrava vizija nečega što želim ostvariti po svaku cijenu, nečega što je sklop ostvarivog, realnog i onoga imaginarnog, u kojem ima samo 1% vjerojatnosti da se ostvari (da smršavim, recimo, ha, ha), ali i to je ogroman postotak (ha, ha). I sad u sred svih tih raznobojnih papira i šarenih planova i želja stoji jedna NOVA JA koju jedva čekam predstaviti svijetu. |
subota, 30.08.2008.
NAPAD KREATIVNOSTI
|
Negdje početkom ljeta uhvatio me napad kretivnosti. I u širokom rasponu boja i materijala koje imam doma (svila, gips, drvo, metal, staklo, porculan,...) odlučim se za svilu i napravim skice, izbor boja, ... i naravno, ustanovim da nemam dobar okvir za rastezanje svile. I dok sam surfala po dostupnim art-hobby dućanima otkrijem da je u ovih 6 godina, jedna stara tehnika postala opet moderna i prerasla u pravu industriju. Radi se o decupague tehnici (salvetnoj ili papirnoj) u kojoj se salvete ili neke druge slikice ljepe na razne površine i onda lakiraju. I naravno, zapalim se totalno, nabavim boje, ljepila,...salvete,... i odlučim prijatelju za rođendan pokloniti drvenu kutiju koju će držati na stolu u uredu. Obojam kutiju u boje njegovog novog kataloga knjiga, u uredu mi naprave sličice naslovnica knjiga, poljepim ih po kutiji i sve super izgleda.. Preko poljepljenih slikica i cijele kutije treba premazati sloj laka (ovdje je ljepilo ujedno i zaštitni lak), kako bi se zaštitila boja i slikice. I onda krene veselje Nisam imala pojma (niti sam negdje naišla na upozorenje) da ne smiješ premazivati slike koje su isprintane, jer se boja na slikama otopi i razmrlja. I dobiješ slatke mrljotine! Ali kako mi je jedna premudra prijateljica jednom rekla, svaki ručni, kreativni rad mora imati neku grešku, nesavršenost, uprsk, kako bi se vidilo da je to ručni rad, a ne nešto made in china. Valjda je i ona bila u nekoj sličnoj situaciji, ali kako je ona premudra, ko sam ja da preispitivam njene mudre riječi? U svakom slučaju kutija je bila puni pogodak i svidila se slavljeniku.  gotova kutija  kad se otvori  "malo" se razmrljalo |